Tjelesno orijentirana terapija Somatic Experiencing (SE) stresu, traumi, preplavljujućim emocijama i iskustvima (te obrascima ponašanja i karakternim osobinama nastalima iz ovih iskustava) pristupa putem tijela i živčanog sustava. Svaka emocija i svaki emocionalni doživljaj ima svoj tjelesno- energetski „potpis“. Primjerice, ljutnja mobilizira puno energije, steže naše mišiće, podiže tlak, usmjerava našu pažnju i čini nas alertnima; tuga nas pogne, zatvori tijelo, utiša i umanji našu energiju; anksioznost poput parnog lonca skladišti uskuhalu energiju obično u prsima, trbuhu ili glavi. Sve te emocije (i pripadajuće im senzacije) imaju poruku za nas i ujedno nam objašnjavaju (ako ih naučimo slušati) što nam je potrebno (koji resursi) da bismo došli do psihofizičke ravnoteže i razrješenja problema koji nas muče. Mnoge od tih emocija, međutim, su tijekom našeg odrastanja bile zabranjene ili obeshrabrene, ili čak opasne, te su stoga zaključane u našem tijelu i odande utječu na naš živčani sustav i na to kako reagiramo i nosimo se s izazovima.

U užem smislu, SE iscjeljuje traumatske simptome omogućavajući da se samozaštitne reakcije tijela nastale tijekom traumatskog iskustva dovrše („borbom“ ili „bijegom“) i da se oslobodi i otpusti energija mobilizirana za preživljavanje, koja je u trenutku traumatske ugroze zapela u našem tijelu i sada stvara neugodne simptome (primjerice anksioznost, strah, stezanje, bol, kolaps, reaktivnost i sl.).

U živčanom sustavu postoje obrasci aktivacije na ugrožavajuće ili stimulirajuće podražaje te deaktivacije kad osjećamo da smo savladali izazov ili pronašli sigurnost. U Somatic Experiencingu radimo s ovim obrascima u kontekstu anksioznosti, paničnih napadaja, reaktivnog ponašanja, ali i iscrpljenosti, burnouta, depresivnih simptoma, psihofizičke nemoći i sl. Svi ovi simptomi mogu se uvući u naše odnose i oblikovati kako se povezujemo s bližnjima i svijetom, pa putem ove metode možemo mijenjati i te aspekte.

Gestalt psihoterapija oslanja se na osvještavanje misli, osjećaja i iz njih proizašlih automatskih ponašanja i izbora. Povećanje svjesnosti klijentu pomaže da preuzme kontrolu i odgovornost za svoj udio u problemu zbog kojega traži pomoć tako što prepoznaje svoje automatske izbore i ponašanja (koji su vjerojatno nastali kao adekvatna prilagodba okolnostima u prošlosti, najčešće u djetinjstvu, no sada mogu ograničavati funkcioniranje, negativno utjecati na odnose i slično).

U ovom holističkom pristupu osobu doživljavamo kao cjelovito, kompleksno biće pri čemu su tijelo, um i emocije jednako važni u sagledavanju njezine stvarnosti. U terapijskom savezu, terapeut s klijentom istražuje što ga drži u nezadovoljavajućim ili bolnim obrascima (ponašanja, odnosa, uvjerenja) i što izaziva neugodne simptome, te preispituje mogućnosti drugačijih životnih izbora i ponašanja. Osoba kroz razumijevanje svog unutarnjeg svijeta postupno povećava fleksibilnost i prihvaćanje svih svojih dijelova (i onih koje odobrava i onih koji joj se ne sviđaju), što joj daje veću kompetentnost da ih integrira i njima upravlja.

Ideja vodilja iza ovog pristupa je ako postanemo svjesniji samih sebe i kako se odnosimo s drugima, možemo bolje razumjeti svoje potrebe, donositi bolje odluke i doživljavati sebe cjelovitije, dakle bez potiskivanja, odbacivanja i osuđivanja.

Propedeutika psihoterapije je dvogodišnji program koji produbljuje znanja iz opće psihologije, dječjeg razvoja, rehabilitacije, te daje osnove razumijevanja psihijatrijskih poremećaja te ukazuje mogućnost primjene psihoterapijskih pravaca u njihovom tretiranju. U ovom programu, najznačajnija mi je bila praksa na Klinici za psihijatriju Vrapče na kojoj sam imama priliku upoznati ljude s različitim teškoćama i poremećajima, bolje razumjeti pozadinu tih teškoća te razumjeti kako i kada se psihoterapija može integrirati u medicinski model njihova tretiranja . Ovo iskustvo pomoglo mi je prepoznati kada klijent treba podršku različitih stručnjaka u polju fizičkog i mentalnog zdravlja, uključujući i psihijatre, kako bi se psihička patnja što adekvatnije i brže umanjila.

Holističko savjetovanje po metodi Working with People: Psychology of Awakening (pri talijanskom institutu za savjetodavne i komplementarne metode SIAF Italia) jedinstven je pristup kombinira humanističku psihologiju i duhovnost, pri čemu je duhovnost shvaćena kroz univerzalne duhovne (ili duševne) kvalitete i resurse (moć, volja, ljubav, radost, mir, cjelovitost/povezanost) s kojima smo, zbog obiteljskog i društvenog kondicioniranja, izgubili kontakt , a time izgubili puni potencijal ispunjenog življenja. Prema ovoj metodi, prepoznajući zamjenske, društveno prihvatljive ali distorzirane strukture (primjerice, napor i trud može biti zamjena za esencijalnu volju koja nam daje životnu energiju, jasan smjer i motivaciju, a njezin izvor je duboko u našem biću), klijenti su podržani da prepoznaju i utjelove svoju istinsku prirodu i ohrabreni da žive život prema vlastitim autentičnim vrijednostima (koje otkrivaju kroz ovaj pristup). Metodu su nakon 30-godišnjeg rada s klijentima i grupama osmislili terapeuti Turiya Hanover i Rafia Morgan, kreatori niza transformativnih grupnih procesa.

Pristup se koristi metodom propitivanja uz podršku (assisted inquiry) koja omogućuje razumijevanje naše mape osobnosti te putem nje daje pristup zaboravljenim dijelovima našeg bića, što omogućuje dubinski pomak u tome kako živimo svoj život. Kroz ovaj pristup shvaćamo da je svaka emocionalna ili psihološka poteškoća mogući ulaz u širu svijest koja nas oslobađa okova zadanih obrazaca preživljavanja.

Neurolingvističko programiranja (NLP) je pristup namijenjen osobama koje žele kratkotrajni savjetodavni rad orijentiran na određeni cilj, bez dubljeg terapijskog rada.

NLP istražuje povezanosti između toga kako funkcioniraju naš um i mozak (neuro), kako to potom pretačemo u jezik tj. komunikaciju, sa sobom i drugima, (lingvističko) te povezuje to s programiranjem, tj naučenim, i iz okoline preuzetim, obrascima ponašanja koji nas mogu ograničavati. U ovoj metodi uz pomoć raznolikih alata, preuzetih iz raznolikih terapijskih pravaca, učimo mijenjati obrasce mišljenja i ponašanja, razumjeti osjećaje i upravljati njima, i učinkovitije to prenijeti drugima. Ova je metoda prikladna za poboljšanje komunikacije i suradnje, razumijevanje i razrješavanje unutarnjih konflikta, povećanje motivacije i samopouzdanja te postavljanje i ostvarenje ciljeva.